MJUZA NA NETU

Meni osobno je nestanak CDa drag. Isto sa Megastorom, koji je sam bio dokrajčio male dučančiće koje su vodili kitovi koji su voljeli glazbu. Više volim Net ako smo već u digitaliziranoj glazbi, i drago mi je da je CD doživio sudbinu koju je bio svojedobno nanio plejkama. Svi imamao kultni osjećaj prema plejkama koje smo naručivali i kupovali, svatko se sjeća mirisa nove, dugo očekivane plejke, ali to je jednim postotkom bilo odredjeno i pojačano činjenicom da smo živjeli izvan tržišnih sloboda i izvan političkih i drugih sloboda izražavanja pa je mjuza tada imala učinak na kvadrat. Za time ne žalim. Osjećaj koji sam time stekao zavjet mi je smislenog života, i za to ne trebam plejku fizički.

Činjenica je, da bi se uživalo na Netu treba imati mnogo otvoreniji duh nego sto je to bilo kada je čovjek uzimao par plejki mjesečno i kada smo svi pripadali grupama koje su bile ogradjene čvrstim granicama. Granice danas nestaju, pa tako i u glazbi. Mjuza je danas fenomenalna ali treba biti otvoren maksimalno prema vremenskim i prostornim osima. Osobno mislim da je odličan lijek protiv hitova slušati zaboravljeni blues, afro, pa i worldmusic koji me dost dugo bio naporna i nekima kategorija. Poslusajte Gurrumul-a, Syllyphone Years ili Midnite Blues Party, Wanda Jackson, Keithove Wingless Angels, različite Irance i Pakistance i tolike, tolike druge. Hitovi su ovdje naprosto sinonim za komercijalizirani sustav kojem je novac važniji od značaja glazbe. Naravno da nemam ništa protiv da hitovima postanu i značajne skladbe, niti imam protiv da svatko ima svoje hitove.

Smrt hitovima, sloboda narodu. I glossary za klince: plejka ne znači Play Station nego LP (long play), gramofonska ploča koja se okreće na 33 okretaja i ima dvije strane od koje svaka sadrži oko dvadesetak minuta glazbe.

Comments

comments

%d bloggers like this: