Ovo je cjelokupni tekst mojih odgovora na pitanja koje mi je Dubravko Jagatić postavio u pripremama za članak objavljen u časopisu Nacional:

Sjećaš li se kako si kao mladi novinar Poleta i glazbeni kritičar reagirao i koje su bile prve impresije kada si čuo album ‘Odbrana i posljednji dani’ Idola, a nakon njihovih pop pjesama na Paket aranžmanu i mini albumu VIS Idoli?

Izlazak albuma “Odbrana i poslednji dani” bio je za mene poticajan i intrigantan doživljaj. Volio sam Idole, i od samog početka preslušavanja bilo je jasno da se radi o složenom dijelu, koji se između ostaloga, i poigrava sa našim očekivanjima, te dosta beskompromisno i odlučno isporučuje vlastitu  viziju. Sjećam se i osjećaja blagog razočarenja činjenicom da se srž albuma u toj beskompromisnosti zapravo odmicala od rock formata i rock manira. S druge strane, složeni kompozicijski dosezi i privlačni pop elementi to su obilato nadoknadili, i to na visokoj razini. Niti u jednom trenutku nisam imao dvojbe o kvaliteti i značenju djela, ali mi je bilo jasno da mi on u mojoj rock konstelaciji neće značiti toliko koliko objektivno doprinosi rock kulturi ovih prostora.

Zbog čega su se po tvom mišljenju Idoli nakon izuzetno uspješne glazbene karijere i nekolicine mega uspješnih hitova odlučili na takav jedan potpuno neočekivani zaokret u zvuku i poetici odmaknuvši se od svega što su do tada stvarali?

Mislim da je album napravio takav odmak djelomično i zbog toga jer je nastao u dosta izuzetnim vremenima u kojima je očekivanje da se glazbenik umjetnički izrazi sa vlastitom vizijom kao i očekivanje da se umjetničkim iskazom svaki put iznova dosegne izuzetna razina, bili dio svakodnevice stvaranja. Drugim riječima, album je nastao u kontekstu očekivanja potrošača da umjetnički izričaj stremi značenju i relevantnosti. Grupa Idoli bila je grupa izuzetno raznolikih pojedinaca koja je samim time imala šansu da u idealnim uvjetima dosegne složeni iskaz, što se u tom momentu i dogodilo. Visoke tenzije unutar rock sastava često su bile preduvjet velikih dostignuća, ali je samo mali broj rock sastava uspio preživjeti takve tenzije i iznjedriti dijela tako izuzetno visoke razine. Kratko vrijeme nakon izlaska ovog albuma su tenzije i presudile Idolima, koji su kao i veći broj novovalnih sastava imali relativno kratku karijeru.

Što misliš zbog čega se album ‘Odbrana i poslednji dani’ toliko često spominje kao jedan od najboljih albuma objavljenih u Jugoslaviji čija vrijednost je i dan, danas neupitna?

Tijekom pola stoljeća svoga trajanja rock kultura je iznjedrila veliki, ali ograničen broj remek djela. S vremenskim odmakom, postajalo ih je lakše uočiti, pa su se među tako prorijeđenima, neka od njih i istaknula kao posebno značajna. Upravo u umjetničkoj i stvarateljskoj hrabrost da se u trenutku velikog društvenog preslagivanja u bivšoj Federaciji dotaknu tema religije i nacije, i to na način koji je bio samozatajan, enigmatičan i prijemčiv istovremeno, bio je ključ da je album od samog izdanja zadobio status značajnog djela. Budući da se njegova umjetnička vizija pokazala trajnom i nadrasla značaj trenutka u kojem je izdan, osigurala mu je dugovječnost statusa izuzetnog albuma koji je s vremenom okoštao i postao neupitan. Povrh toga, integracija glazbenog i likovnog iskaza što se u ovom slučaju dogodilo oduvijek je u rock kulturi davala dodatnu snagu umjetničkom iskazu, pa je tako i album “Odbrana i poslednji dani” kao tako integrirano djelo dobio dodatnu snagu. Radi se o doista posebnoj ploči, i iako ja danas novovalnu glazbu slušam mnogo manje od rocka iz njegovog klasičnog razdoblja nema sumnje da su “Odbrana i poslednji dani” bili jedan od trenutaka u kojima se novovalni rock nadrastao mnoge aspekte umjetničkog izraza ranijih rock formi, osobito u artikulaciji koncepta rock iskaza.