TRŽIŠTE ADR
Htio sam se osvrnuti na disproporciju koliko je puno postignuto u Hrvatskoj zahvaljujući normativnim zahvatima i činjenice da mi danas imamo izrađen sustav medijacije što nikako nije za podcijeniti i imamo veliki razlog za zadovoljstvo. Međutim, postoji frustracija time što taj sustav nije šire i dublje upotrebljavan. Kad tražim razloge toj disproporciji gledam i na drugo područje kojim se ja bavim; radi se o nematerijalnoj imovini – o pravu intelektualnog vlasništva… U dvadeset godina bavljenja tim područjem svjedočio sam procesu u kojem je postalo očito da je javnost slijepa glede vrijednosti take nematerijalne imovine. Podsjećam da u Hrvatskoj niti jedna kompanija nije privatizirana na način da joj je procijenjena nematerijalna imovina. Svi se bune na proces naše privatizacije, sasvim opravdano, ali ne kritizira se to da nije provedena procjena nematerijalne imovine. Mi smo civilizacijski na jednoj razini koja nam ne dopušta da vidimo ono što je drugim društvima sasvim očito.
Najnovijim istraživanjima je utvrđeno da se čak 40 % europske ekonomije u prosjeku zasniva na nematerijalnoj imovini. Dakle, na neki način sam naviknut na sljepilo okoline na određeni set vrijednosti što je, po mom mišljenju, na sličan način vidljivo i u medijaciji. Naše društvo nije uočilo potrebu i prednosti nekonfliktnog rješavanja sporova i mi ne uviđamo vrijednost u tome. Kada razmišljamo o vrijednosti, mi vrijednost ne vidimo i zato ju ne možemo izraziti, te ne možemo tržiti njome. Mi općenito kao društvo, ne vidimo niti vrijednost tržišta, sumnjičavi smo prema tržištu i odbacujemo njegovu snagu doprinos društvene dinamike, dok neka društva koriste tu snagu da preokrenu svoje društvene tijekove. Koliko ja vidim, mi mislimo da je to rizično i ka posljedica se ne uspijevamo pokrenuti prema potrebnim reformama. Tako nismo razvili niti tržište uslugama alternativnog rješavanja sporova, a mislim da je element koji bi nam garantirao pomak u jačanju društvene uloge medijacije upravo i uspostavljanje tržište. Tržište se najbolje brine za interese svojih sudionika i dok društvo ne odluči da je spremno plaćati veliku vrijednost koju predstavlja nekonfliktno rješavanje sporova, scena takvih usluga će biti puno pasivnija nego što bi bila u življim tržišnim uvjetima.