Prema mojem opažanju Zagrepčani uvijek prvo seru do neba i svemu novom se protive do bola, a potom kao srcu drago prigrle svako sranje uključujući i ono kojem su se prvenstveno protivili opravdano ili neopravdano i ne daju potom promijeniti niti ono čemu su se protivili. Helena tome dodaje: Poanta je da se uvijek mora kočiti novo … pa svako sranje prekrste u tradiciju