Javnost se većinom svrstala protiv prihvaćanja Sporazuma ACTA. Očito je da je pristup i eventualna ratifikacija sporazuma postala prvenstveno političko pitanje. Meni je osobno drago da je intelektualno vlasništvo konačno došlo u središte društvene pažnje jer budućnost gospodarstava našihd društava leži u iskorištavanju nematrijalne imovine.

Pitanje nematerijalnosti rezultata ljudske kreativnosti (autorskih djela, izuam, reputacije proizvođača i ostalih vidova kreativnosti) koji su predmet zaštite tradicionalnog intelektualnog vlasništva pojačano je uslijed nematerijalne prirode digitalnog okruženja. Hrvatsko društvo i do sada je pokazivalo nepoznavanje, nepovjerenje i poteškoću u prihvaćanju vrijednosti nematerijalne imovine. )Istovremeno nema dvojbe da smo se mi započinjanjem procesa tranzicije opredijelili za prihvaćenje i korištenje nematerijalne imovine. Usprkos tome vće dvadeset godina naše društvo oklijeva prihvatiti intelektualno vlasništvo kao društvenu vrijednost i tijekom čitavog toga vremena vrlo nevješto percipira nematerijalne vrijednosti. Ova nevješta percepcija još je jače narušena pojavom digitalnih mreža. Čini mi se da upravo to svojstvo dvostruke nematerijalnosti veoma otežava pravilnu percepciju i identifikaciju problema i svodi razinu sadašnje diskusije na vrlo površne diskurse, određene nepromišljanjem i paušalnim ocjenama. Stiče se dojam da mnogi sudionici diskusije zapravo ne razumiju u potpunosti problematiku o kojoj se vehementno izjašnjavaju.

Istovremeno, iz žive diskusije koja se razvila sve jasnije proizlazi da nije prvenstveni problem javnosti u uvođenju dodatnih mjera zaštite protiv piratstva i krivotvorenja, nego pitanje percepcije sužavanja sloboda na Internetu. S obje strane postoje maksimalističke tvrdnje, kako u isticanju negativnih učinaka piratstva na strani zagovornika autorskog prava, tako i u preuveličavanju opasnosti za tehnički integritet interneta u slučaju uvođenja za sada nespecificiranih tehničkih mjera (kod američkih zakonski prijedloga SOPA/PIPA).

Meni se nadalje čini da pravu prirodu Interneta tek počinjemo nazirati. Naime, očekujem da će se dematerijalizacija, odnosno digitalizacija naše stvarnosti nastaviti velikom brzinom. Tako za par godine neće biti moguće umnožavati samo kulturna dobra kao što su to glazbena i audiovizuelna autorska djela, nego će zahvaljujući aditivnim tehnologijama biti moguće tiskati različite predmete materijalne prirode. Drugim riječima, po kanticu za zalijevanje cvijeća nećemo odlaziti u trgovinu nego ćemo je “isprintati” na stolnom 3D printeru. Isto će biti sa  dijelovima odjeće i obuće. Tek tada će se ukazati prava priroda i snaga digitalizacije i sadašnji problemi zaštite nematerijalne imovine postati će još vidljiviji. Stoga je logično da će se živa diskusija o prirodi prava intelektualnog vlasništva nastavati, te će se broj novih zakonskih prijedloga ubrzati. Upravo zbog toga mislim da je je jako pozitivno da je diskusija o pravu intelektualnog vlasništva postala centralna društvena tema. 

Predstoje nam mnoge promjene. Ako netko u ovim vremenima ima vremena i strpljenja čitati ozbiljnije promišljenu problematiku intelektualnog vlasništva i položaja prava u modernim društvima evo mojeg malog stručnog doprinosa: http://www.scribd.com/doc/62077636/Abundance-of-Sources. Tko želi može ga i kupiti na Amazon Kindle DTP ducanu umjesto da ga slobodno downloada 😉 Evo i snimke emisije Prozor u digitalno o SOPA/PIPA sa HRT 3 program čiji se sadržaj odnosi na pitanja intelektualnog vlasništva vezana in na ACTA: http://rnz.hrt.hr/view_file.php?dat_id=60093&view=y